Menjala sam mnoge škole i upoznavala mnogo dece, prebrzo i odlazila da bih ih zavolela. Ovaj razred sam zavolela za samo nekoliko dana.
U osmom četiri od devetnaest đaka svako je priča za sebe. Pored temperamentnih, kao što su Jelena, Boris i Mijić, ima i onih tihih, mirnih i povučenih, a takvi su Aca i Jelenko.
Ta razlika se najbolje vidi na odmorima. Dok se Marko tuče, provocira pa hvata svoju dobro poznatu šturu, a Boris za njim viče kako će da ga nalomi, Aca se na to smeje i gleda sa strane.
Iako se to sad u osmom razredu malo promenilo, u našem razredu postoji nekoliko grupa. Super trojka su Jelena, Lana i Maja. Saška, Goca i Dragana su opet drugi tim, a odred nesvrstanih samo Marina, Jovana i ja. Njih dve pripadaju Staparu, a ja Bezdanu. Što se tiče dečaka, oni su svi zajedno, uvek, bez obzira koliko su različiti.
Ekskurzija je bio jedan od retkih događaja kada smo svi bili zajedno. Prva stvar koju su dečaci uradili kada smo stigli, bilo je iskakanje sa terase i penjanje na drugu. Tokom žurke devojčice iz našeg razreda su prve počele da plešu, a onda su svi ostali prišli. Posle je pao dogovor da se nađemo u sobi kod Mijića i Lazara. Posle kratkog vremena izbacili su nas devojčice pa smo mi otišle u moju i Saškinu sobu. Posle pet minuta svi dečaci su bili kod nas, a Oliver i Boris su nam sedeli na jastucima. Nije nam preterano smetalo, zato što celu noć nismo oka sklopili.
Sad, kad se bliži kraj, prisećamo se svega. Odmora, časova, žmurki posle časova, ekskurzija, imitiranja nastavnika, kontrolnih, padova i podizanja. Od najgorih smo postali najbolji – složni i uporni. Ujedinile su se i petice i jedinice.
Zato nazdravljam svakom danu za sve ove godine našeg prijateljstva i odrastanja.
Jelena Serdarević
VIII/ 4